subota, 22. ožujka 2014.

Green Green Grass

Nisam više pokušavala peći biftek u hotelu. Nisam ozbiljno. Bila sam previše zauzeta potragom za dobrim mlijekom i jestivim jogurtom. Nije lako kako se čini, mlijeko ima okus po plastičnoj boci, a od jogurta imate vrlo malen izbor: grčki i onaj s 0% masnoće. Na to se naježim, kakvih 0% masnoće?? Vjerojatno gledate Jamie Olivera pa ste možda zamjetili onaj Yeo 0% jogurt koji koristi. Kupila sam ga, to je nešto strašno. Jamie iznevjerio si me, opet. Nakon toga kupila sam neki organic i mislim da ima šećera unutra. Stoji u frižideru, nitko ga ne želi. Pretužno. S mlijekom sam imala malo više sreće, nakon što sam isprobala sva 'svježa' krenula sam na 'trajna' i tamo sam našla, ponovno organic, imena Moo, mlijeko koje ima okus kao i naše trajno mlijeko. Bio je to sretan dan :) 



Sretni su mi i vikendi, kad lutamo gradom skupa. S vremenom smo zbilja imali sreće, dani su bili sunčani i topli. A što britanci rade kad nema kiše? Okupiraju parkove,  donesu dekice i piknik košare, bocu vina i porculanske tanjure, leže na travi, sunčaju se...skinu čarapice i sunčaju se da budem preciznija :) Svladala sam ovo ležanje na travi odmah ali čarapice će još malo pričekati, ja još hodam u čizmama i valjda jedina u gradu nosim zimsku kapu. Sebi i dalje izgledam kao turist, ali tu i tamo  mi se netko obrati s pitanjem gdje je ta i ta ulica, gdje je najbliža tube stanica...i ponekad čak i znam odgovor! To je isto razlog za sreću.

Blending in 

Ležanje na zelenoj engleskoj travici nam dobro ide ali malo teže svladavamo redove ispred restorana, barova, razno raznih evenata... ali možemo se pohvaliti da smo ovaj vikend u redu ukupno odradili skoro 3 sata. Zapravo ne znam jel ovo za pohvaliti ili ne. Naime u gradu ima stotine mjesta na kojima možete pojesti dobar, obilan doručak ispod 10 funti. Ali ne, mi smo htjeli u The Breakfast Club jer je to mjesto trenutno baš cool. Bar tako kažu dugi redovi. 

The Breakfast Club

No women no fry :D

U red smo stali oko 11.30, to je već brunch, ali lijeni smo nedjeljom pa smo tako uletili u najgore moguće vrijeme. Ljudi u redu su ful opremljeni, Starbucks kave, muffins, međusobno se upoznaju, druže, konobari nam nose čokoladne smoothije i zahvaljuju što čekamo. Ne znam tko je tu lud ali mi ostajemo u tom redu jedno sat i pol pa je odgovor na to pitanje valjda jasan. 

Unutra 10 stolova, odlična muzika, ništa fancy ali skroz fora i opušteno. Jeli smo eggs benedict, poširana jaja na tostiranom engleskom muffinu prelivena hollandaise umakom i kajganu s dimljenim lososom i tostiranim zrnatim kruhom. Da, čekali smo u redu sat i pol da pojedemo jaja. Slobodno nam se možete smijati. Ali onda smo naručili palačinke s kremom od vanilije, maple sirupom, voćem i čekanje je odjednom imalo smisla! Bile su saaavršene. Vjerojatno najbolje američke palačinke koje smo probali. 

Mjesto je definitivno za preporuku ali pokušajte doći radnim danom. I da, obavezno pitajte konobara za wifi šifru tako da vas on može pitati: do you love me? Naime, to je šifra haha
Izašli amo siti, a red je još uvijek bio isti...crazy pipl :)





Blok dalje naišli smo na park pa smo opet malo legli na travu. Ovo je tako dobra stvar, zašto nikad ne ležimo na travi u Zagrebu?

Kasnije tog dana čekali smo u redu i na Amorino talijanski sladoled u obliku cvijeta, a još kasnije čekali smo još sat vremena da bi ušli na St.Patrick's day proslavu na Trafalgar squareu. Stajali smo i stajali, ljudi su skandirali: let us in! let us in! ali ništa. Mjere sigurnosti bile su malo presigurne pa smo odlučili pronaći rupu. Zajedno s nama rupu u obliku zidića preko kojeg se trebalo prebaciti na drugu stranu primjetilo je više ljudi. Među njima i starija gospođa koju je B prebacio preko jer nije mogla sama, vjerujte ovo je bila scena haha ilegalci. Ali ušli smo i bilo je odlično, plesalo se i pjevalo i pilo Guinness naravno.

St.Patrick's Day



I to je ono što moraš voljeti u ovom gradu, nešto se uvijek događa i u nekom redu uvijek možeš stajati, i ona the 'grass is greener on the other side' se ovdje ne može primjeniti jer zelenije od ovog ne  može.

Pozdravljam vas iz svoje sobice i želim super vikend, lijepo u košaru složite dekicu, par finih zalogaja, bocu vina i pravac do prvog parka u vašem gradu...iznenadite nekog engleskim piknikom i ne zaboravite skinuti čarapice ;)

Leicester square
Klinci u elementu 

utorak, 18. ožujka 2014.

Fire Alarm

Do sada sam nekako imala određenu šprancu, kratak uvod, recept koji uključuje što jednostavniji opis pripreme i odabir par najboljih fotografija (od onih 138 koje sam okinula taj dan :) ). I sad, sjedam za laptop, glava mi je puna priča koje želim s vama podjeliti, ali nemam pojma što, kako i jel vas uopće zanima? Kako da vam prenesem sve svoje doživljaje iz velikog grada...

Prvo što ugledate kad izađete na Arsenal tube stanici

Pa evo, krenut ću od jedne anegdote koju ću vjerojatno jednog dana prepričavati klincima :) Već sam vam se žalila kako kuham samo neke tjestenine u kuhinjici hotelskog apartmana. Ubacim i salatu ponekad, to kad me grize savjest radi ove tjestenine dan ranije i tako u krug. Taj dan sam htjela pojesti dobar steak. Ambiciozno. Tavu imam, poklopac isto, otvorit ću prozor i lijepo ih ispeći. Ne može jednostavnije zapravo. Još si mislim zašto se toga nisam ranije sjetila? Prvih par minuta je sve bilo ok, ali pred kraj se počelo dimiti. To malo dima nije me previše zabrinjavalo, ja ću jesti biftek za koju minutu, život je lijep, kad eto poziva. Zvoni telefon, uzbuđena teta s recepcije svojim mi lošim engleskim pokušava objasniti da brzo otvorim prozor, ja ju smirujem, govorim da je sve ok ali ona sva u panici ponavlja da držim otvoren prozor! Ok teta. Sjedam za stol, režem prvi griz, savršeni medium steak, divota, kad eto zvoni netko i na vrata. Simpatičan house keeping tip s još lošijim engleskim, nasmijan od uha do uha, govori: Good evening, are we having fire here? :D Ne, samo dobar steak na tanjuru haha uglavnom, u međuvremenu je došao i B s posla. Tete na recepciji su me odmah tužile tako da je sve saznao i prije nego je ušao u sobu. Ženska solidarnost. Nema veze, bar smo se dobro nasmijali pa s guštom nastavili jesti. Ali nije tu kraj, nakon dvadesetak minuta pojavili su se i vatrogasci ispod prozora?! Tek sam tjedan dana ovdje i već sam aktivirala fire alarm, znate ono kako na Facebooku možete odabrati raspoloženje za status? Ja bi odabrala 'feeling special' :D Ali sam ipak drugi dan pored recepcije prošetala s velikim naočalama i kapom....reality check, ipak još mjesec dana moram živjeti u hotelu :)

Jedna prigodna :)

Osim toga, vrijeme prekrasno od prvog dana, sunčano i toplo. Idealno za traženje stana. Naoružani smo Accupedo aplikacijom pa se motiviramo brojkom koraka koju svakodnevno prošećemo. Za vikend smo recimo prošli preko 25km ili u koracima 40000 i našli 0 stanova. Zanimljive brojke. Tržište je ovdje toliko aktivno da stanovi doslovce nestaju preko noći, dogovorim viewing za sutra i ujutro mi agent javi da je netko predao deposit večer prije. Ovaj vikend smo tako umjesto 7 stanova vidjeli samo 2 jer eto svi su već bili iznajmljeni.



Ali moram priznati, zanimljivo je istraživati London na ovaj ne turistički način i otkrivati nove kvartove poput Shoreditcha i Islingtona. Izgubim se ponekad, uđem na bus u krivom smjeru pa skužim tek nakon tri stanice i izađem u npr.Wappingu, jel bio netko tamo? Pa tako dok ne nađemo lijepi stan s veeelikom kuhinjom i perlicom suđa uživajte u fotkama koje sam prikupila lutajući onim poznatim i manje poznatim ulicama Londona...

Islington     





Pogled s vrha shopping centra One New Change

St.Paul's Cathedral